Ima onih mjesta koja imaju historije za dvije priče, Stari grad hercega Stjepana iznad Blagaja, jedno je od takvih. Možete ga posjetiti mnogo puta, svaki put doživjet ćete nešto drugo, a iako je pristup težak, te treba dosta truda za popeti se, nikad nećete biti sami. Baš uvijek, gore ćete zateći još neke koji su zbog radoznalosti ili historijskog značaja smogli truda za uspon.

Pogled na Hercegovinu koji se pruža sa njega, plastično govori o moći ovog mjesta i njenoj važnosti u historiji. Stojeći na zidovima i gledajući dolinu, lako možete osjetiti dah nekih zaboravljenih vremena, kad se na tom mjestu krojila historija.

Blagaj je prepun kulturno-historijskih spomenika, kao i cijela Hercegovina, ali za doći, posjetiti i doživjeti Stari grad u Blagaju, treba najviše truda. Automobilom možete do sjevernog podnožja, onda u svakom slučaju vam predstoji uspon uskom i strmom stazom, nećemo reći kozjom, ali ni to nije pretjerano. Za savladavanje uspona treba dvadesetak minuta, a kad se ispenjete na vrh, više od grandioznosti Starog grada, zadovoljit će vas činjenica da će silazak biti znatno lakši.

Teška pristupačnost mjestu, rezultat je strateškog položaja. Grad je izgrađen na najvišem i najistaknutnijem mjestu strmog kraškog brda, nadmorske visine od 310 metara. Okomito, tačno ispod njega je čuveno vrelo Bune i derviška tekija. Iako je tekija nastala značajno poslije grada, on sad djeluje kao stražar iznad nje. Zajedno, kad ih gledate iz doline, imate dojam da ih veže mnogo više osim geografske blizine.

Brojna istraživanja potvrdila su da je lokalitet Starog grada bio naseljen od željeznog doba, pa sve do 1835. godine, kad su ga Osmanlije napustili. Svoju Gradinu prvo su sagradili Iliri, da bi poslije Rimljani uspostavili svoje naselje. Slaveni osnivaju župu Hum, a bizantijski car i pisac Konstantin Porfirogenit spominje na ovom lokalitetu dva grada. U Blagaju je stolovao i humski knez Miroslav, brat Stefana Nemanje.

Historija piše da bosanski ban Stjepan II Kotromanić 1326. godine ovo područje uključuje u bosansku državu. U maju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače. Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, a već 1473. godine spominje se blagajski kadija. Grad su nastanjivali sve do 1835. godine.

Kako ovaj prostor turistički iskoristiti, a sačuvati ga od potencijalnih uzurpacija veliko je pitanje. Značajna sredstva izdvajana su i posljednjih godina u obnovu zidina, kula, dvije čatrnje koje se nalaze u zidinama. Posljednih mjeseci Stari grad je osvijetljen, te je noćna panorama Blagaja dobila na atrakciji.

Bilo je spomena o gradnji žičare, ali je ta ideja imala u startu značajan broj protivnika. Za početak bi trebalo urediti stazu, napraviti je širu i prohodniju, te grad staviti pod video nadzor.

Stari grad Blagaj, nacionalni je spomenik ove države i jedno od onih mjesta koje čovjek jednostavno mora posjetiti. Onaj osjećaj kad vas oznojenog nakon uspona hladi lagani povjetarac, dok se divite grandioznosti i značaja Blagaja nekad, teško je opisati.