Kineski zid, građevina koja predstavlja najveći izgrađeni odbrambeni bedem, danas je jedna od najvećih atrakcija u Kini i svijetu.

Gradnja je počela u sedmom stoljeću prije nove ere, kao način odbrane kineskih kraljevina od sjevernih napadača iz današnje Mongolije.

Kineski zid po svojoj dužini i lokaciji na kojoj je napravljen fascinantan je turistima iz cijelog svijeta. Jedan od najljepših pristupa Kineskom zidu i njegovih dijelova, koji je otvoren za javnost, nalazi se u Pekingu. Iz centra Pekinga potrebno je dva sata vožnje autobusom da biste došli do podnožja planine Mutianyu i Kineskog zida.

Postoje dva načina da dođete do vrha planine i na sam Kineski zid. Jedan od njih je pješačenjem, što je poseban izazov i u sklopu turističkih ponuda, a drugi je žičarom koja vas doveze za jednu minutu.

S obzirom na to da legenda kaže da oni koji se popnu na Kineski zid dobivaju titulu prave žene, odnosno pravog muškarca, mnogi se odlučuju na uspon od podnožja do vrha težim putem.

Turistički vodič Hua je istakao kako je Kineski zid najduže groblje na svijetu s obzirom na to da su u njegove zidine ukopane kosti mnogih radnika koji su poginuli gradeći ovu građevinu. Za vrijeme gradnje u Kini je živjelo tek pet miliona stanovnika, a čak milion ih je bilo uključeno u njegovu gradnju.

Zid je postao simbol nacionalnog jedinstva te najveća kineska turistička atrakcija. Od 1970. godine otvoren je za obilaske, a godišnja posjeta je blizu deset miliona turista.

Budući da je Kineski zid stariji od 2.500 godina, neki dijelovi su ruševni ili u potpunosti nestali te su zbog toga vlasti donijele zakon koji zabranjuje vađenje cigli, kamenja i gradnju kuća u blizini, kako bi što bolje očuvali jedinstveni objekt, budući da predstavlja jednu od najnevjerovatnijih građevina koje je sagradio čovjek.

Udaljenost promatračkih kula integriranih u zid, od kojih je većina visoka 12,2 metra, nije veća od dvostrukog dometa strijele, tako da nijedan dio zida nije ostao neodbranjen. U svakoj od blizu 25.000 hiljada kula mogla se smjestiti manja vojna jedinica koja je mogla biti opremljena zalihama dovoljnim da se izdrži četveromjesečna opsada, a blizu 15.000 signalnih tornjeva osiguravalo je vezu s glavnim gradom.

Danas je Kineski zid jedan od simbola Kine. Čak “Marš dobrovoljaca” iz 1935. godine, koji je sada i zvanična himna Kine, govori o “novom zidu od mesa i krvi” koji treba da stvore kineski patrioti licem u lice s neprijateljskom invazijom.