Prvi put nakon raspada Jugoslavije u nedjelju se dogodio takav kulturni bljesak u jednoj od njenih bivših zemalja: u nedjelju je u Skoplju otvorena nova koncertna dvorana u kojoj je nakon 73 godine postojanja i zlopaćenja po neprikladnim prostorima svoj suvremeni i raskošni dom dobila Makedonska filharmonija. Skoplje je grad brojnih suvremenih arhitektonskih i urbanističkih čudesa. Nažalost, većina divovskih spomenika i megalomanskih kičastih zgrada prikladnije je zvati čudovištima.
Makedonska filharmonija ipak je nešto drugo. Veliki luk zgrade koju je projektirao Viktor Mihajlov prije će biti svojevrsni kontrapunkt modernističkoj zgradi Makedonske opere i baleta iz prošlog stoljeća, uz koju je niknula koncertna dvorana. Izgradnja je trajala od 2009. godine i koštala je 37 milijuna eura. Osim velike dvorane s tisuću mjesta, pod istim je krovom i manja s tristotinjak mjesta. – Napokon čujemo pravi odjek i glazbe koju sviramo i publike koja nas sluša – rekla mi je koncertna majstorica Anna Kondratenko. Bio je čisti užitak gledati je kako blista kao prva violina orkestra za vrijeme izvedbe Pete simfonije Petra Iljiča Čajkovskog. Zaslužan za to bio je i legendarni maestro Vladimir Ashkenazi koji je došao u Skoplje svojim karizmatičnim dirigiranjem uveličati veliki praznik.
Nakon što su vrpcu zajednički prerezali predsjednik države Ivanov, tehnički premijer Dimitriev, ministrica kulture Kančeska-Milevska te osobito sretna i ponosna direktorica Makedonske filharmonije Maja Čakaćević, orkestar je dvoranu otvorio baletnom suitom “Labin i Dojrana” Trajka Prokopieva. Slijedio je Treći koncert za klavir i orkestar Sergeja Prokofjeva.
– Ne mogu vjerovati da sam u takvoj sjajnoj dvorani, a da sam doma – rekao mi je nakon izvedbe makedonski pijanist svjetske slave Simon Trpčeski koji je izvukao sve što se moglo iz trideset godina starog Steinwaya. Majstor koji je servisirao i ugodio klavir za ovu prigodu došao je čak iz Londona, a jedan od sljedećih poteza bit će svakako nabava novih klavira, kao i glazbala boljih od onih na kojima su do sada svirali skopski filharmoničari.
U svjetskoj dvorani i domaći je orkestar svirao uistinu svjetski, a Skoplje sada ima gdje ugostiti i vrhunske glazbenike i orkestre iz svijeta glazbe, sasvim drugačijeg od onog iz kojeg maloj državi stižu samo prijetnje i brige. Svi filharmoničari Balkana u nedjelju su zavidjeli svojim makedonskim kolegama. Među njima i Zagrebačka filharmonija, koja je u Lisinskom ipak samo podstanar. Nova filharmonijska dvorana bila bi našem prvom orkestru i nagrada i poticaj, a ujedno i najvidljiviji znak da se kulturna infrastruktura, naslijeđena od prošle, razvija i u novoj državi.
