“Moramo naučiti uhvatiti bumerang prošlosti prije nego nas ponovo povrijedi, ne da bismo ga odbacili i zaboravili, već da bismo spriječili da nam osakati budućnost”, kaže Igor Štiks

Igor Štiks i Boris Liješević odavno su se dokazali kao sjajan kazališni spoj. Naime, upravo je ovaj crnogorski redatelj u  Jugoslavenskom dramskom pozorištu u Beogradu režirao Štiksovu “Elijahovu stolicu”, sjajnu predstavu sa Svetozarom Cvetkovićem u glavnoj ulozi, koju je zagrebačka kazališna publika imala prilike vidjeti na gostovanju  u ZKM-u. Uskoro u Teatar Exit stiže nova teatraska suradnja ovih autora, predstava “Brašno u venama”, nastala u produkciji Sarajevskog  ratnog teatra.

 

Gostovanje u Exitu je zakazano za četvrtak 5. svibnja (u 20 sati), a priča predstave prati obitelj koju je rat rasuo po cijelom svijetu, a gledatelj ih sreće u trenutku kada su se ponovno okupili nakon punih 20 godina, u jednom gradu, jednoj sobi, jednoj noći… Glume: Miki Trifunov, Kaća Dorić, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pašić.

Autor Igor Štiks napisao je djelo koje govori o emocionalnom i ideološkom jazu generacija i suočavanjem sa prošlošću kao bitnim segmentom budućeg života, a redatelj Boris Liješević naglašava  da su ljudska prošlost i traume postale pogled na svijet, način razmišljanja i obrazac ponašanja: 

“Na Balkanu gdje ratovi kreiraju povijest, geografiju, ekonomiju, kulturu, politiku, obrazovanje, a trauma postaje nacionalno blago, identitet, političko sredstvo, tradicija, odgoj.  Ovo je drama na koju su njeni junaci čekali decenijama. Drama povratka, susreta, progovaranja, krivice, prevazilaženja, raspleta i na kraju pomirenja”, ističe  Liješević te dodaje kako na  Balkanu pomirenje postaje prijetnja jer zahtijeva suočavanje, prihvaćanje i otvaranje nove i nepoznate stranice.

 Igor Štiks otkriva kako je  priča ove drame nastajala godinama: 

“Prvi motivi su se pojavili još za vrijeme mog boravka u Chicagu gdje sam sretao porodice našeg porijekla u kojima sam vidio duboko generacijsko nerazumijevanje. Djeca nisu mogla u potpunosti razumijeti svoje roditelje, iskustvo i povijest koju su donijeli sa sobom u Ameriku. To mi je izgledalo kao nepravda, da naslijedite sve te traume, a živite i želite se razvijati u svijetu u kojem za njih nema mjesta i čak su prepreka za taj razvoj”, rekao je Štiks i dodao da moramo naučiti uhvatiti bumerang prošlosti prije nego nas ponovo povrijedi, ne da bismo ga odbacili i zaboravili, već da bismo spriječili da nam osakati budućnost.

Share.

Leave A Reply

Close