Neke od tužnijih fraza u našim jezicima podrazumijevaju rušenje mostova. Obično se koriste kad želimo iskazati raskid s nekim ljudima, pojavama ili vremenima, ostaviti iza nas ono što ne želimo više u našim životima. Takav dojam imate i kada skrenete s magistralnog puta M17 na cestu koja vas vodi prema Hutovom blatu. Ako ne znate da sa lijeve strane stoji građevina koju je 1517. godine dao sagraditi hercegovački sandžak-beg Mustafa, ozbiljne su šanse da ćete prije ugledati močvarne ptice, nego primijetiti pravi biser osmanske arhitekture.
Stari most u Klepcima stariji je od mostarskog, a arhitektonskim rješenjem neodoljivo podsjeća na onaj veći, mnogo slavniji i poznatiji. Dok Stari most u Mostaru privlači hiljade turista, most u Klepcima lutrijski čeka da li će prije doći dan njegove obnove ili onaj kada će se krhki kameni blokovi stropoštati u Bregavu.
Obnova ili kraj
Most je 150 godina poslije sandžak-bega Mustafe obnavljan novcima počiteljskog paše Šišman Ibrahima, a 20. vijek je dočekao u lošem stanju. Dostupni izvori bilježe cijeli niz neodgovarajućih zahvata i pokušaja rekonstrukcije, a posljednjih tridesetak godina niko ništa konkretno nije uradio da zaštiti elegantno zdanje. Iako je preživio rat, nepažnja šire društvene zajednice dovela ga je u izuzetno loše stanje.
Kada je naša ekipa ovih dana posjetila most, osim porušene ograde te lošeg stanja kaldrme, o kojem smo znali iz ranijih zapisa, naišli smo i na zaraslo korito koje skriva most od pogleda s obližnje ceste te hrpe smeća koje bacaju baš oni koji prolaze tim putevima.
Carigradski drum ili Stambolska džada
Više ekološke svijesti imali su vjerovatno prolaznici koji su ovim drumovima prolazili još u 16. vijeku kad je most nastao, a prometnica nazivana Carigradski drum ili Stambolska džada. Pomenuta cesta nastojala je glavni grad Osmanskog carstva na najbrži i najjednostavniji način povezati s Bečom i Venecijom.
Iz mosta rastu smokve, ozbiljan neprijatelj njegove stabilnosti, a što je još gore prolaznici koje smo susreli uvjeravaju nas da ruševnim mostom i danas prolaze kamioni i građevinske mašine. Nama se nije činio stabilnim ni za pješake.
Kao da je neko stvarno želio porušiti mostove koji nas vežu s nekim drugim prostorima, ljudima i pojavama pa je ovaj čapljinski biser prepustio groznom zubu vremena. Nadamo se da će prije zuba vremena neko krenuti provoditi one odluke koje ovaj most tretiraju kao zaštićeni spomenik države Bosne i Hercegovine.